Nakon dvije godine skromnog isprobavanja, Mljet se ove godine probudio. I organizirao jednu od najljepših trail utrka koje možete iskusiti.

Nema mnogo utrka koje se održavaju na području nacionalnog parka, ali Green trail Mljet je jedna od njih. Guste borove šume, prekrasni vidici, mediteranski mirisi i zanimljive, dinamične staze, samo su djelić onoga što ste mogli iskusiti ako ste se 25.05. našli na Mljetu. Ovogodišnji, treći po redu Green trail Mljet je doživio preporod i postavio se kao jedna od utrka s najvećim potencijalom u Hrvatskoj.

Na programu su bile dvije staze, plus dječja utrka od cca 700m. Kraća staza, Ogiran, u svojih 10.4km u potpunosti prolazi nacionalnim parkom, a južnoj dionici dotiče Veliko jezero. Oni u boljoj kondiciji, trčali su 33km dugu stazu, prikladno nazvanu Odisej. Ta ruta obilazi najljepše dijelove Mljeta, prolazi gotovo cijelo Veliko jezero, uspinje se na Grabovu glavu o kojoj smo već prethodno pisali i spušta se na sjevernu stranu otoka.

Staza kroz nacionalni park Mljet

Nema mnogo utrka u Hrvatskoj u kojima možete trčati usred nacionalnog parka. Mljet je jedno od tih mjesta, a najljepše vrijeme za trčanje je upravo sada, u proljeće. Pune nosnice su nam mediteranskih mirisa, a  temperatura je idealna za boravak na otvorenom.

Dolazimo u Polače gdje je start utrke. Trkači preuzimaju brojeve, istežu se i pripremaju za utrku. Uska cesta uz more postaje još uža. Uvijek je lijepo vidjeti kako uzbuđenje prije početka doseže vrhunac.

Utrka

Početak je bio točno u podne, što je uobičajeno vrijeme za okršaje kod OK Corrala, ali pomalo neobično za trčanje. Naime, sunce je tad već visoko na nebu i dolazi najtopliji dio dana. Srećom, ove godine to nije bio problem jer je proljeće zaboravilo navratiti.

Obje staze kreću iz Polača prema zapadu, da bi se odvojile na prvom grebenu. Mi smo pratili Odisej i uživali smo (gotovo) cijelim putem. Teren je dobar za trčanje, staza je vrlo dinamična s dovoljno uzbrdica i nizbrdica. Dionica uz jezera u nacionalnom parku je prekrasno iskustvo. Prelaskom velikog mosta, staza nas vodi u Soline, odakle kreće uspon na Grabovu glavu. Ovaj dio je nešto teži, a posebice posljednjih 200m koji su teže prohodni i strmi. Nakon više od 15km, nije lako savladati najveći uspon. Uskoro, ispred nas se otvara Mljet s najboljim pogledom na park. Gledamo i druge trkače oko sebe, svima redom se lice razvlači u osmijeh. Nakon kratkog predaha uz naranče i banane, ponovo spuštamo se u gustu šumu. Tehnički najzahtjevnija dionica je pred kraj, u kojem staza prati obalu. Kvrgavo kamenje i korijenje čini ovaj dio teško prohodnim i čak pomalo podsjeća na škraping.

Rezultati

Ogiran – muškarci

  1. 1:06.19, Luka Benito Nodilo.
  2. 1:09.34 Igor Lovrić
  3. 1:10.33 Goran Gugić

Ogiran – žene

  1. 1.09:41, Rita Biliš
  2. 1:17.05, Anna Buckby
  3. 1:21.36, Jelena Šurjan

Odisej – muškarci

  1. 4:03.09, Ante Špaleta
  2. 4:05.34 – Martin Čotar – SRK Alba
  3. 4:39.43 – Josip Jakelić –  SLK Hvar

Odisej – žene

  1. 5:13.10, Marija Kurta
  2. 5:19.52, Made Žeravica
  3. 5:37.06, Raissa Khirddine

Organizatori su obavili dobar posao s označavanjem staze. Sva skretanja su bila jasno vidljiva na terenu. Na svakih 5km smo mogli pronaći okrepnu postaju, a na izbor smo imali vodu, Colu, naranče i banane. Kako bi smanjili količinu jednokratne plastike, organizatori su pozvali trkače da ponesu vlastite čaše. Nakon trke, na terenu nije ostalo ništa osim ugaženih staza.

Ukupni dojam utrke je i više nego pozitivan. Nakon ovogodišnjeg velikog rasta po broju natjecatelja, znatiželjni smo saznati u kojem smjeru će se razvijati Green trail Mljet. Ako ćemo procjenjivati prema dosadašnjem iskustvu, ovo je trail koji trebate isprobati. Pa makar samo radi odlaska na Mljet.