Iznad nas čisto je tamno plavo nebo i stijena bez traga vegetacije. Na trenutke pogledam ispod i krajičkom oka hvatam divokoze kako vratolomno skaču s kamena na kamen.

Još u osnovnoj školi s 8 godina, prvi put sam se upoznao s mitovima stare Grčke. Čitajući Najljepše priče klasične starine Gustava Schwaba, saznao sam za mitsko obitavalište bogova, Olimp. Nakon prvog čitanja priče su zaokupile moju maštu do te mjere da sam ih svake godine čitao iz početka. Stari grci smatrali su da je Olimp sazdan od kristalnih palača u kojima žive bogovi. Prema njihovim vjerovanjima, ulaz u Olimp čuvala su vrata od oblaka. Ovo vjerovanje ne čudi jer su vrhovi Olimpa često u oblacima.

Priča dalje kaže da su palače izgradili Titani, a umjetničke predmete i ukrase iskovao i načinio Hefest. Zeus i Hera svoje božansko nepotrošivo vrijeme provodili su u odajama smještenim na južnoj strani planine kako bi imali pogled na Atenu, Spartu, Korint, Tebu i ostale antičke gradove. Sa sjeverne strane s pogledom na Makedoniju bile su smještene kuhinje i oružarnice dok su u sredini bili smješteni ostali bogovi.

I nakon propasti antičke Grčke Olimp je ostao mistično, nepristupačno i neistraženo područje. Prvi ljudi koji su prošli kroz vrata oblaka i uvjerili se da ako, bogovi u fizičkom smislu i postoje svoje bezvremenske živote ne provode na vrhovima Olimpa, bila je mala ekspedicija dvojice švicaraca  Frédérica Boissonnasa i Daniela Baud-Bovya predvođena lokalnim lovcem na divokoze Christosom Kakalosom. Grk je bio prvi od trojice koji se popeo na Mytikas i tako osvojio najviši vrh Olimpa.

Pripreme za Olimp

Krajem srpnja 2017. počeo sam razmatrati ideju uspona na najviši vrh Olimpa. U narednim danima prikupio sam dostupne informacije i isplanirao polazak. Kao najveći problem pokazao se prijevoz do Litochora, malog mjesta 80-tak kilometara udaljanog od Thessalonikia, iz kojeg polaze svi usponi na Olimp. Nakon razmatranja opcija, izbor je pao na Beogradsku agenciju Gea Tours koja pruža uslugu prijevoza kombijem od vrata do vrata.

Čitajući njihov cjenik računam da će me put u oba smjera koštati 140 Eura. Kontaktirao sam agenciju i rezervirao svoje mjesto. Do sada nisam koristio ovakav način prijevoza i imao sam neke male nedoumice hoće li će se uopće pojaviti no razmišljao sam da ionako još ništa nisam platio pa nemam ni što izgubiti.

Pokazalo se da mojim sumnjama nije bilo mjesta. Vozač je došao u dogovoreno vrijeme i krenuo sam. Najprije Beograd, a zatim noćno putovanje kroz Makedoniju do Grčke.

Litochoro polazna točka uspona na Olimp

Litochoro je simpatični grčko gradić. Smjestio se u podnožju moćnog Olimpa. Iako je svega 10km udaljen od mora, sve je nekako u planinarskom štihu. Nakon dolaska brzo pronalazim smještaj rezerviran preko Airbnb.

Upoznajem simpatičnog domaćina koje mi pokazuje apartman. Iako u cijeni apartmana nije predviđen doručak, moj domaćin mi u frižideru ostavlja maslac i domaći džem za doručak te punu košaru domaćih nektarina. Ostatak dana obilazim gradić i odmaram. Dan i noć provedeni u kombiju, ostavili su svoj danak.

Uspon prema Olimpu

Budim se u 5 ujutro i nakon jutarnje higijene i spremanja ruksaka s prvim znacima zore krećem prema Olimpu i njegovom najvišem vrhu Mytikasu. Put me najprije vodi kroz Litochoro, zatim cestom do improviziranog parkinga Gorsia odakle put nastavlja kroz šumu.

Od Litochora do Gorsie ima 14km i malo je suludo krenuti pješice i nakon toga nastaviti sa pravim usponom. No  pročitao sam na netu da su Grci izrazito ljubazni i da uvijek netko stane i poveze planinare do Gorsie.

Nakon što sam prehodao 5km staje auto u kojem su dvojica Grka iz Soluna i nude mi prijevoz do Gorsie. Uskačem u njihov auto i za kratko vrijeme smo na početku pravog uspona.

Od Gorsie put konstantno uzbrdo vodi najprije do planinarskog doma na Petrostrugama. Na nekim dijelovima staza je poprilično strma. Za sada se vidici pružaju samo na nekim dijelovima jer još nisam izašao iz pojasa šume.

Lagano se uspinjem, uživam u jutarnjem zraku i šetnji kroz prekrasnu šumu crnogorice. Stižem do planinarskom doma na Petrostrugama.

Dom je velik, uredan i čist. Ulazim unutra da bacim oko. Na podu je označena crta do koje se može u gojzericama. Spavaonice besprijekorno složene i čiste. Sjedam van na improvizirane klupe od drveta i naručujem kavu.

Ovi Grci imaju valjda 20 vrsta kava. Svi lokali imaju male pjenjače za mlijeko i stvarno rade čuda od tih kava. Pijem kavu uživam u tišini i suncu.

Nakon odmora krećem dalje. Put polako napušta šumu i počinju pašnjaci. Prekrasni vidici se otvaraju na sve strane. Osjećam ono uzbuđenje u sebi kada jednostavno osjetim divljenje prema prirodi i silama koje su kroz vijekove modelirale materiju u ove istovremeno očaravajuće ali i zastrašujuće oblike. Približavam se granici od 2000 mnv i pašnjake lagano zamjenjuju stijene.

Iz daljine čujem zvono i uskoro mi u vidokrug dolaze konji koji opskrbljuju domove na vrhu. Dolazim na vršni Muses plateau ili plato muza. Moje divljenje je doseglo viši nivo. Čisto plavetnilo neba u kontrastu sa sivim bojama vršne stijene i zelenom travom platoa dodatno me nadahnjuje.

Dolazak u planinarski dom

Na platou se nalaze dva doma. Prvi je nazvan po Christosu Kakalosu i ima 15-tak spavaćih mjesta dok je drugi Spilios Agapitos veći i ima oko 100 kreveta.

Tokom priprema pročitao sam da se u ljetnim mjesecima naročito vikendom preporuča rezervacija smještaja. Kontaktirao sam manji dom no nisam dobio povratnu informaciju.

Nekako sam se prepustio sreći pa drugi dom nisam niti kontaktirao smatrajući da u domu sa sto kreveta uvijek mora biti neko mjesto. No kako to obično biva prevario sam se.

Ulazim u dom pitam domara za mjesto, a on odgovara da nema mjesta, dan je planinara Soluna sve je zauzeto, idite u drugi dom. Govorim mu da sam ih već kontaktirao i da nema mjesta, a on me upućuju da se vratim u Petrostruge i da tamo prenoćim.

I sada počinje igra. Ja govorim da ću spavati na podu, a on odbija i kaže da nema mjesta. Sada ja govorim da ću onda biti ispred doma preko noći jer nazad ne mogu već je kasno, a ne želim se nakon svega uloženog vratiti. Razmišlja on malo pa kaže da mogu pričekati do 10 navečer ako netko otkaže dolazak. Pristajem i naručujem ručak.

Uzimam tanjur špageta bolognese i sjedam na trijem ispred doma. Nije prošlo 10 min stiže on sa standardnom rečenicom o misteru koji ima sreće jer eto baš ovaj tren je nazvao jedan planinar i otkazao svoj dolazak tako da ipak ima krevet za mene. Zahvaljujem mu i objeručke prihvaćam svoje mjesto.

Polako pada noć, sunce sada baca užarene zrake na vršnu stijenu koja iz sive prelazi u plamteće crvenu. Rano se povlačim u svoj krevet. Glava me lagano počinje boljeti. Iako 2400 mnv nije neka respektabilna visina ipak, uspon s 0 mnv na 2400mnv u samo par sati se osjeti.

Konačno na vrhu Olimpa

Ustajem se prije zore. U domu počinje lagana strka. Higijena, ispijanje kave, doručak i pripreme za uspon. Postaje kao u košnici, svi nešto traže. Uzbuđenje raste. Mračna sjena polako klizi niz stijenu, kako Apolonove kočije dižu sunce. Stijena je opet crvena i zatim prelazi u svoju dnevnu uobičajenu sivu boju.

Ostavljam ruksak, uzimam samo kacigu i krećem na uspon prema 2918m visokom Mytikasu što u prijevodu znači nos. Polako se krećem prema početku završnog uspona uz stijenu. U meni raste uzbuđenje, ali i neki strah i poštovanje prema planini. Priključujem se skupini Grka iz planinarskog društva i krećem s njima prema samom vrhu.

Penjanje prema vrhu zahtjeva koncentraciju i upotrebu ruku i nogu. Uspon traje oko pola sata do 45 minuta, ovisno o ekipi ispred vas. Treba biti oprezan jer penjući se planinari često pokrenu manje kamenje koje onda predstavlja opasnost za one ispod.

Kaciga je obavezna oprema za uspon. Polako u skupni približavamo se vrhu. Iznad nas čisto je tamno plavo nebo i stijena bez traga vegetacije. Na trenutke pogledam ispod i krajičkom oka hvatam divokoze kako vratolomno skaču s kamena na kamen.

Konačno, nakon još jednog zamaha rukom pa koraka nogom, glava je iznad ruba i izvlačim se na vrh. Zeus nije na svome tronu, ali sreća je da je i svoje munje odnio sa sobom. Ispod mene se prostire čitava Grčka. Pogledi se pružaju na sve strane. More na jednoj, unutrašnjost na ostalim stranama. Na vrhu srećem jednog od planinara koji su me povezli do Gorsie. Pozdravljamo se i koristimo vrijeme da se fotkamo.

Nakon 20-tak minuta krećemo na spuštanje kako bi druge grupe mogla zauzeti Zeusov tron. Silazak iskorištavam da se bolje upoznam s Cristosom. Pričamo o putovanjima, planinarenju i životu općenito. Dolazimo do doma sjedimo, odmaramo i ispijamo Colu, bacamo poglede na stijenu kojoj smo hodočastili, a na licu titra osmijeh zadovoljstva.

Polako se rastajemo, krećem istom rutom prema Litochoru, a Christos bira drugi put prema dolje. Silazim polako, uživam u svakom trenutku. Na cesti prema Litochoru staje auto i nudi prijevoz. Ubrzo sam u Litochoru kod svog domaćina.

Kada sam dolazio nisam rezervirao drugo noćenje jer nisam znao da li ću gore biti jedan ili dva dana. I naravno kako to biva, netko drugi je rezervirao smještaj za ovaj dan, no domaćin mi nudi da spavam u njegovoj kući za 20 eur i još mi je pripremio večeru.

Umornog od uspona, ovo me oraspoložilo. Sljedeći dan koristim za obilazak mjesta, ručak odmaranje u parku. Popodne stiže moj kombi, upućujem posljednji pozdrav Olimpu i krećem za Zagreb.

Igor Kolaric

Igor Kolaric

Wordpress freelancer, shop manager, trkač, ljubitelj putovanja i svega što vole mladi.