You shall not pass... Go back to the shadow... Svaki tren očekujem da nas Gandalf potjera preko mosta u veliku podzemnu dvoranu. Srećom, nismo izgubljeni u patuljačkom kraljevstvu iz Gospodara Prstenova, ali nalazimo se u jednako impresivnom i što je još bolje, stvarnom krajoliku, Škocjanskim jamama.

Škocjanske jame su 6 kilometarski kompleks podzemnih jama u jugozapadnom dijelu Slovenije. Ovo je jedan od najljepših i najvećih prirodnih fenomena ove vrste u Europi čime je dospio na UNESCO-v popis prirodne baštine i RAMSAR-ski popis vlažnih staništa. U Hrvatskoj smo dobro upoznati s raznim oblicima krškog reljefa, ali ovaj krajolik je jedno posve drugačije iskustvo.

Tiha jama

Sustav špilja je izdubila najveća slovenska ponornica, rijeka Reka. Izvire na južnoj strani Snježnika i prolazeći kroz porozni, krški krajolik, ponire u podzemlje gdje oblikuje prekrasne prolaze i dvorane. Ulaz u park započinje kroz 116m dug umjetni tunel koji su 1933. prokopali talijanski vojnici. Izlazi se u Tihu jamu, suhi dio Škocjanskih jama, duljine oko 500m. Tiha jama je posljednja otkrivena, a prvi istraživači su bili toliko očarani ljepotom ovog dijela da su ga nazvali Raj. Prostor oko nas se širi, uskoro ulazimo u Veliku dvoranu, prostoriju širine 120m i stropom 30m iznad naših glava. Ovdje se nalazi masivni, 15m visoki stalagmit, nazvan Orjak.

škocjanske jame

Veličina ove dvorane je nevjerojatna, ali daleko od najveće. To bi bila Martelova dvorana, u dijelu parka trenutno zatvorenog za javnost. Čak 300m duga, gotovo 120m široka i visine do 146m, ovo je najveća podzemna dvorana u Europi, a u nju bi lako mogli smjestiti Zagrebačku katedralu.

Šumeća jama

Sve glasniji huk vode, nagoviješta da se približavamo Šumećoj jami. Izlazimo iz Tihe jame na sam vrh dubokog kanjona Reke. Naziremo rijeku u podnožju. Korito zatvaraju gotovo vertikalne stijene koje se protežu do 100m u visinu i čine prekrasnu podzemnu dvoranu golemih proporcija. Pogledom pratim trag svjetala koji nestaje u daljini. Ako ovo nije prirodna scenografija Gospodara prstenova, ne znam što je. Iščekujem bubnjeve iz dubine i viku goblina. Ispred nas je Cerkvenikov most preko 50 metarskog kanjona Reke. Izgleda sigurnije od mosta Khazad Dum što se ne bi moglo reći za mali, naizgled krhki most u daljini. Pri samom pogledu na njega me prolaze trnci. Srećom, ruta za posjetitelje ne prolazi tamo.

škocjanske jame

U jednom trenutku, Damjana, naš vodič, gasi sva svjetla i ostavlja nas u potpunom mraku. Šutimo. Čuje se samo zvuk rijeke. Cijelo tijelo mi je na oprezu. Ovo je vjerojatno najsličnije osjećaju koji su imali prvi istraživači. Koliko je ovo opasan okoliš, govori činjenica da je tijekom poplave iz 1965., razina vode porasla za čak 108m u samo dva dana.

Škocjanske jame – otvoreni dio

Nastavljamo dalje stazom uz rub kanjona. Pred kraj obilaska, staza se račva, gornji put vodi u još jednu prostoriju s neobičnim krškim oblicima koji izgledaju kao minijaturna verzija turskih mineralnih izvora Pamukkale. Mi smo krenuli donjom stazom koja vodi u uski prolaz tik do rijeke. Okrećem se još jednom prema svjetlima Tihe jame. Iz ove perspektive izgleda kao mala podzemna garaža, što dovoljno govori o veličini špilja. Staze se spajaju u Schmidlovoj dvorani, prirodnom izlazu iz podzemnog dijela. Ovdje počinje otvoreni dio parka. Tijekom zime, ovaj dio je zatvoren, ali od travnja do listopada, posjetitelji mogu odabrati turu koja prati Reku kroz podzemni i nadzemni dio krša.

Temperatura u suhom dijelu špilja je za zimu ugodnih 12ºC, dok je vlažni dio nešto hladniji. Prije polaska u park, preporučamo slojevitu odjeću i svakako posjetite web stranice parka radi informacija o ulaznicama i radnom vremenu.

Avatar

Antun Cerovečki


Fotograf, autor i zaljubljenik u električna vozila. U stalnoj potrazi za lijepim i inspirativnim mjestima. Privlače ga projekti koji se bave podizanjem svijesti i koji služe pomicanju vlastitih granica.